VESELA NAUKA
(»la gaya scienza«) Zora je da-kazivajuća knjiga, duboka, ali jasna i dobrostiva. To isto i još jednom u najvećem stepenu važi za gaya scienza: maltene u svakom njenom stavu za ruke se nežno drže smisao za dubinu i vragolanstvo. Stih koji izražava zahvalnost za najčudesniji mesec januar koji sam doživeo — cela je knjiga poklon — dovoljno odaje zahvaljujući kojoj dubini je tu »nauka« postala vesela: U duši mojoj lednu moruKo se može dvoumiti pred time šta ovde znači »nada nad nadama« kada vidi u zaključku četvrte knjige kako dijamantnom lepotom sijaju prve Zaratustrine reči?— Ili pročita granitne stavove na kraju treće knjige, s kojima se prvi put u svim vremenima formuliše jedna sudbina? — Najvećim delom spevane na Siciliji, Pesme kneza ptičji slobodnog* sasvim izričito podsećaju na provansalski pojam »gaya scienza«, na onaj spoj pevača, viteza i slobodara, kojim ona čudesna rana kultura Provansalaca odudara od svih dvosmislenih kultura; osobito je završna pesma, »Mistralu«, opuštena plesna pesma u kojoj se, dozvolite, plešući prelazi preko morala, potpuni provansalizam. * Lieder des Prinzen Vogelfrei, to jest pesme kneza,
princa, koji je mimo svih zakona poput ptice, slobodan kao ptica. Za zgusnutost
slikovitog nemačkog izraza teško je naći odgovarajući jednorečni ekvitalent
u našem jeziku.
|