VESELA NAUKA
 
 

(»la gaya scienza«)

Zora je da-kazivajuća knjiga, duboka, ali jasna i dobrostiva. To isto i još jednom u najvećem stepenu važi za gaya scienza: maltene u svakom njenom stavu za ruke se nežno drže smisao za dubinu i vragolanstvo. Stih koji izražava zahvalnost za najčudesniji mesec januar koji sam doživeo — cela je knjiga poklon — dovoljno odaje zahvaljujući kojoj dubini je tu »nauka« postala vesela:

U duši mojoj lednu moru 
Razbio si plamnim ostvama, 
I ona sada hita moru 
Svoje nade nad nadama:
Sve zdravija i svetlija, 
Slobodna u tom što nežno tare — 
Tim se slavi tvoja čarolija, 
Najdivniji Januare!
Ko se može dvoumiti pred time šta ovde znači »nada nad nadama« kada vidi u zaključku četvrte knjige kako dijamantnom lepotom sijaju prve Zaratustrine reči?— Ili pročita granitne stavove na kraju treće knjige, s kojima se prvi put u svim vremenima formuliše jedna sudbina? — Najvećim delom spevane na Siciliji, Pesme kneza ptičji slobodnog* sasvim izričito podsećaju na provansalski pojam »gaya scienza«, na onaj spoj pevača, viteza i slobodara, kojim ona čudesna rana kultura Provansalaca odudara od svih dvosmislenih kultura; osobito je završna pesma, »Mistralu«, opuštena plesna pesma u kojoj se, dozvolite, plešući prelazi preko morala, potpuni provansalizam.

* Lieder des Prinzen Vogelfrei, to jest pesme kneza, princa, koji je mimo svih zakona poput ptice, slobodan kao ptica. Za zgusnutost slikovitog nemačkog izraza teško je naći odgovarajući jednorečni ekvitalent u našem jeziku.
 
 

    -početak-